Ovisnosti današnjice više nisu povezane samo s alkoholom, cigaretama i drogama. U suvremenom okruženju mladi se suočavaju i s ponašajnim ovisnostima: pretjeranim korištenjem mobitela, društvenih mreža, interneta, videoigara, klađenja i igara na sreću. Zajednička im je osnova — prividna olakšanja, bijeg od neugodnih emocija ili potreba za pripadanjem — a dugoročno mogu ozbiljno utjecati na zdravlje, obrazovanje, odnose i razvoj osobnosti.
Što je ovisnost?
Ovisnost je stanje u kojem osoba gubi kontrolu nad nekim ponašanjem ili tvari, unatoč tome što prepoznaje štetne posljedice. Ona se ne razvija preko noći. Često počinje kao način opuštanja, zabave, druženja ili suočavanja sa stresom. S vremenom, međutim, određena tvar ili aktivnost postaje sve važnija, a osoba sve teže funkcioniše bez nje.
Kod tvarnih ovisnosti govorimo o alkoholu, nikotinu, e-cigaretama, marihuani i drugim psihoaktivnim tvarima. Kod ponašajnih ovisnosti riječ je o kockanju, klađenju, videoigrama, društvenim mrežama, internetskom sadržaju i pretjeranom korištenju digitalnih tehnologija. Iako se na prvi pogled čine manje opasnim, ponašajne ovisnosti mogu jednako ozbiljno narušiti svakodnevni život mlade osobe.
Znakovi upozorenja mogu uključivati:
- gubitak kontrole nad vremenom ili količinom;
- sve veću potrebu za aktivnošću ili tvari;
- razdražljivost, tjeskobu ili loše raspoloženje kada se ne može koristiti;
- zanemarivanje škole, sna, obaveza i prijatelja;
- laži ili skrivanje ponašanja;
- korištenje kao način bijega od problema;
- nastavak unatoč štetnim posljedicama;
- gubitak interesa za ranije voljene aktivnosti.
Važno je naglasiti: ovisnost nije znak slabosti niti lošeg karaktera. To je složen problem na koji utječu osobne okolnosti, obiteljska situacija, pritisak vršnjaka, dostupnost sredstava, mentalno zdravlje i okruženje u kojem mladi žive.
Zašto su mladi osjetljiviji?
Adolescencija je razdoblje intenzivnog razvoja mozga, emocija i identiteta. Mladi jače reagiraju na nagrade, novosti i socijalno prihvaćanje, a istodobno još razvijaju sposobnost dugoročnog planiranja i procjene rizika. Zato im je lakše podlegnuti trenutačnom zadovoljstvu, posebno ako su pod stresom, usamljeni ili žele biti prihvaćeni u grupi.
Društvene mreže i digitalne platforme često koriste mehanizme koji potiču stalno vraćanje: notifikacije, lajkovi, kratki video-sadržaji, natjecanja u popularnosti i beskonačno listanje. To može stvoriti osjećaj da mlada osoba mora biti stalno dostupna, vidljiva i uspoređivati se s drugima. Posljedice mogu biti poremećaj sna, smanjena koncentracija, tjeskoba, osjećaj nedovoljnosti, usamljenost i smanjenje kvalitete stvarnih odnosa. Slično vrijedi i za klađenje te igre na sreću. Oglašavanje ih često predstavlja kao zabavu, brzu zaradu ili znak zrelosti. Stvarnost je drugačija: rizik od gubitka novca, duga, srama, obiteljskih sukoba i razvoja ovisničkog ponašanja je stvaran i ozbiljan.
Okruženje koje stvara izazove
Mladi ne žive izolirano. Njihovo okruženje može ih štititi, ali i izlagati rizicima. Pritisak vršnjaka, dostupnost alkohola i cigareta, normalizacija konzumacije, oglašavanje klađenja, konstantna digitalna izloženost, siromaštvo, nezaposlenost, nedostatak sadržaja za mlade i slabija podrška u zajednici samo su neki od čimbenika koji povećavaju rizik.
U projekt „Budi neovisan i svoj!” uključeni su mladi iz Vukovara, Osijeka i Kopačeva, uključujući i mlade u riziku te mlade s ponašajnim ovisnostima. Projekt kroz radionice, informiranje, savjetovanje, mentoriranje, volontiranje i sociodruštvene aktivnosti jača osobne i socijalne vještine, samopouzdanje, donošenje odluka i zdrave navike. To je važno jer prevencija ne počinje u trenutku kada problem već postoji, nego mnogo ranije — u svakodnevnom okruženju mladih. Okolina može biti zaštitni faktor kada:
- postoje sigurni prostori za druženje i aktivnosti;
- mladi imaju pristup informacijama i stručnoj pomoći;
- odrasli slušaju bez osuđivanja;
- vršnjaci promiču zdrave navike;
- škole i udruge nude smislene programe;
- zajednica prepoznaje mlade kao vrijedne i aktivne sudionike.
Kako prepoznati rizik kod sebe?
Prvi korak u zaštiti je samosvijest. Mladi mogu redovito provjeravati svoje navike i iskreno se zapitati:
- Koliko vremena dnevno provodim na mobitelu, igrama ili društvenim mrežama?
- Je li to moj izbor ili navika koju ne mogu zaustaviti?
- Koristim li ekran, alkohol, klađenje ili nešto drugo kako bih pobjegao/pobjegla od emocija?
- Zanemarujem li san, školu, obitelj ili prijatelje?
- Osjećam li se loše kada ne mogu koristiti mobitel, igrati ili kockati?
- Skrivam li neke svoje navike?
- Želim li promjenu, ali ne znam kako započeti?
Ako je odgovor na više pitanja potvrdan, to nije razlog za sram. To je znak da je vrijeme za razgovor, podršku i promjenu. Nikada nije prekasno zatražiti pomoć, a traženje pomoći je znak snage, a ne slabosti.
Vještine koje štite od ovisnosti
Prevencija ovisnosti nije samo znanje o opasnostima. Mnogo važnije su vještine koje mladima pomažu da se nose sa stresom, emocijama i pritiskom okoline. Projekt „Budi neovisan i svoj!” razvija upravo takve vještine kroz radionice o ciljevima, komunikaciji, rješavanju problema, uvjerenjima, upravljanju vremenom, kritičkom mišljenju i osobnom razvoju. Najvažnije zaštitne vještine su:
- Svijest o emocijama: prepoznati jesu li u igri stres, tuga, ljutnja, dosada, tjeskoba ili usamljenost.
- Zdravo izražavanje emocija: govoriti o osjećajima, pisati, crtati, vježbati, šetati ili razgovarati s povjerljivom osobom.
- Asertivnost: jasno reći „ne”, postaviti granice i ne dopustiti da nas drugi prisiljavaju u ponašanje koje nam ne odgovara.
- Kritičko mišljenje: prepoznati manipulacije u oglašavanju, pritisku vršnjaka i lažnim obećanjima brze zarade ili popularnosti.
- Upravljanje vremenom: planirati dan, odvojiti vrijeme za školu, odmor, kretanje, druženje i san.
- Rješavanje problema: umjesto bijega, razmotriti opcije, tražiti savjet i poduzeti mali prvi korak.
- Izgradnja podrške: okružiti se ljudima koji poštuju granice i potiču zdrav razvoj.
- Samosažaljenje: ne osuđivati se zbog pogrešaka, nego učiti iz njih i nastaviti dalje.
Kako se nositi s pritiskom vršnjaka?
Pritisak vršnjaka može biti izravan — „probaj, svi to rade” — ili neizravan, kada mladi osjećaju da moraju slijediti grupu kako bi pripadali. Važno je znati da pravo prijateljstvo ne zahtijeva da netko radi nešto što ga šteti ili mu nije ugodno.
Korisne rečenice koje mladi mogu koristiti:
- „Ne, hvala, to nije za mene.”
- „Ne osjećam se ugodno s tim.”
- „Ne trebam to da bih se dobro proveo/provela.”
- „Imam trening/obavezu, idem.”
- „Ne želim riskirati.”
- „Ako me prihvaćate samo ako radim ovo, to nije prijateljstvo.”
Ponekad je dovoljno kratko, mirno i odlučno reći „ne”. Ako osoba nastavlja pritiskati, bolje je udaljiti se, potražiti druge ljude ili se javiti odrasloj osobi kojoj vjeruje. Mladi ne trebaju biti sami u tim situacijama.
Digitalna ovisnost i zdrave granice
Tehnologija je dio života mladih i može biti vrlo korisna: za učenje, komunikaciju, kreativnost, informiranje i pronalaženje prilika. Problem nastaje kada digitalne aktivnosti počnu zamjenjivati san, kretanje, učenje, druženje uživo i brigu o vlastitom mentalnom zdravlju.
Korisne strategije uključuju:
- postavljanje vremenskih granica za društvene mreže i igre;
- isključivanje notifikacija tijekom učenja i sna;
- korištenje mobitela bez mobitela u sobi tijekom noći;
- planiranje „ekrana-free” vremena, primjerice tijekom obroka ili prije spavanja;
- zamjena pasivnog listanja aktivnošću koja donosi zadovoljstvo;
- praćenje sadržaja koji inspirira, a ne onoga koji izaziva tjeskobu i uspoređivanje;
- redovito druženje uživo i sudjelovanje u aktivnostima zajednice.
Cilj nije potpuno napustiti tehnologiju, nego je koristiti svjesno i na način koji služi mladoj osobi, a ne obrnuto.
Kada i gdje tražiti pomoć?
Ako mlada osoba osjeća da gubi kontrolu, ako se povlači, ako ima problema sa snom, raspoloženjem, školom ili odnosima, važno je razgovarati s nekim. To može biti roditelj, nastavnik, školski pedagog, psiholog, liječnik, mentor, volonter u udruzi ili druga povjerljiva odrasla osoba. U hitnim situacijama, osobito ako postoje misli o samoozljedivanju ili samoubojstvu, potrebno je odmah potražiti pomoć. Poziv na broj 112 ili kontakt s najbližom hitnom službom može biti prvi korak. Nikada nije pretjerano tražiti pomoć kada je netko u krizi.
Projekti poput „Budi neovisan i svoj!” pokazuju da podrška može biti blizu: kroz informiranje, savjetovanje, mentoriranje i vršnjačku pomoć mladi mogu dobiti prostor da govore o svojim problemima i pronađu smjer. Važno je da zajednica ne stigmatizira mlade koji imaju poteškoće, nego im ponudi razumijevanje, stručnu pomoć i priliku za novi početak.
Snaga zajednice i osobna odgovornost
Nijedan mladi čovjek ne bi trebao nositi izazove ovisnosti sam. Zajednica može stvoriti sigurnost, a mladi mogu razviti osobnu odgovornost. Kada se te dvije snage spoje, mogućnost za promjenu postaje stvarna.
Biti neovisan znači preuzeti odgovornost za vlastiti život, ali ne znači biti sam. Znači znati kada treba tražiti pomoć, kada reći „ne”, kada promijeniti okruženje i kada vjerovati vlastitoj vrijednosti. Mladi koji razvijaju te vještine postaju otporniji, slobodniji i sposobniji stvarati život koji žele — život bez ovisnosti, s više smisla, povezanosti i samopouzdanja.
